JEDINI LIJEK

Imunost na prijezirne poglede
Stvarana predugo
Bez čudesnog cjepiva
Bez iscjeliteljskog nedodira
Istočnjačkih drevnih majstora

Umne zavrzlame
Klanjaju se tronu
Pretjerane analize
Slučajnosti

Sedam koraka
U tamnici sebe
Pet...
Šest...
Sedam...
Okret...

Čovjek je sam
I sebi jedini lijek

Antitijela stvaraju
Injekcije pripadnosti
Nečemu
Negdje
Nekome

Slabost još samo ponekad
Onako obazrivo
Ojadi hipofizu
Koja potjera sjećanja
Kao viruse krvotokom
Koji su sada samo
Medalja na mom vratu
Jer iz Golgote
Uskrsnuo je
Novi
Bolji
JA

D. T.

Zakon i formula nehotičnog samoranjavanja

Mišlju odbačenom utirem put

Impotentnom stavu izbjeglištva

I dok je skrivam od sebe

Ona maligno raste

Stišće u kut

Kaotiku nehotičnog

Samozavaravanja

Samoranjavanja

I strši iz lubanje

Kao bolan rog

Koji drži svijet

Na distanci

 

Genetski modificirani strah

Uspavljuje racionalnost

Opravdavajući groteske

Opipljivim zakonima fizike

I formulama

Vječnog proganstva

Iz utopije

stvarnosti

D. T.

Aritmični epitaf

Ponekad samo
razbijem iluzije
predvidivosti svakodnevice
i potaknem
lucidnost neopterećenosti
tuđim bitkom

Zatvorim uši
čepovima sažaljenja
nad rijetkima
kojima je stalo
da mi zvonici
ponad tijela
ne zvone
aritmični epitaf

Uronim u dubine
paranoje
tek da se osjetim
živ
jer strah jedini
uritmljuje bilo

Udahnem
izdahnem
i čekam znak
kraj

da je bar tako lako

tu sam
još
jer tko me pita
gdje bih točno
želio biti

D. T.

Nečujan kljucaj neminovnosti

Tužni klaun
Manevrima odanosti
Razlijeva maskaru
Licem bez mimičnosti
Tražeći razum
U samokritičnosti
Samokomičnosti
Tamo negdje
Betonskim džunglama
Na štulama
Unatrag korača
Sapliće se o neravnine
Drugih dimenzija
Sanjajući pripadnost
Kroz prizmu sutrašnjosti
I podiže se
Usahle noge
Iskušenje su upornosti
Dok djetlić prošlosti
Kljuca zvukom
Neminovnosti
Veliki prasak
Individualnog postojanja
Nečujan je kljucaj
U svemiru
Bešćutnosti