PIJANA ISPOVIJED

Što li sam ti ja prijatelju

doli izrod ovog društva

genetski promašaj sebičnosti

u sveopćoj koaliciji

kvazipravičnosti i narcisoidne

samoljubljivosti

Jedini imun na epidemiju

koja je toliko normalna

koliko svakodnevna

Što li sam ti ja dragi prijatelju

doli plijen među zvijerima

izgubljena karta

pustoš slijepih ulica

svetog grala potraga

za drugačijim među istima

kolateralna žrtva

većinskoga mišljenja

Što li sam ti prijatelju ja

doli odsjaj sivog pepela

kojim se jutrima posipam

da bi danom znao

koliko sam prolazan

malen, nevažan

sebi i drugima

Što li sam ti ja  nego

licemjerna zamjerka

nečemu čemu pripadam

Tko li sam nego netko

tko je naglašeno svjestan

vlastitoga beznačaja

urođena spoznaja

prokletstvom rođenja 

okrunjena

Ja sam nitko

ja sam ništa

neka tako i ostane

u sjeni je ponekad

najtoplije

Samo prijatelju

Neka brzo prođe

by : D. T.

LJUBAV U POLUSNU

Praznina u meni, dozrela

poput jesenjeg lišća, opada

Truleći, plodi tlo

iz kojeg niče stih

A ti pitaš me:

"Zašto si tih?"

U meni bijes eruptira

poput čaše otrova

stanice mi razara

duša mi implodira

Ti kažeš :
"Žedna sam tvojih dodira."

Iz mraka razbijenih nadanja

izranja čudovište kajanja

kida me krvavim raljama
vrištim u nijemim sanjama

Ti pitaš me:

"Gdje su ti misli odlutale?"

Sve odgovore dajem ti u pjesmi

sve more

koje daju nesni

zakopam tu

u jalovu tlu

nadu posljednju

Tada kažeš:

"Volim te!"

Tako nježno,
ne postoji nježnije

A praznina i zvijer

karma i bijes

Nestanu

Tek tada shvatim

Ja živim ljubav
u ovom polusnu

D. T.

URNA ZA SRAM

Blijedim poput ustajalog voća

u zatvorenoj ladici vremena

Razliježe se miris truleži

uskovitlanim zrakom mog prolaska

Ja sam utvara ispunjena predrasudama

nahranjena samoobmanama

dok hodam iznad plitkih grobova

tražeći urnu da sakrijem sram

ispod pepela raspetih heroja

i pomiješam svoju beznačajnost

sa smislenošću postojanja

Samo tako mogu preživjeti dan

dok kidam kožu s lica

licemjerno se uklapam

dok ponižen ukrvljenim slabostima

proklinjem i jecam

D.T.

TIŠINA

Ogolila me svojom neslućenom plimom

kao ostrvljeno truplo predala na dlanu

tvojoj kosi, da mirisima prožme izblijedjele mi kosti

dok sama srž u njima ne upije te žedno

Tako se vješto izjeguljila iz ruku

pomrsila niti zagubljenog čuvstva

i zapikla britko u planuće biti

propitkujući nijemo minula iskustva

Iznjedrila me nagog na zaprepaštene oči

otkrila me slaba, krhka, posramljena

uznevjerene noći umirila je versom

i isparila tvojim glasom ubijena

D. T.

POTJERA ZABORAVA

Sputan neukim riječima
kao okovima odbjeglog roba
nađenima uz stazu
nanjušen divljim psima potjere
bojim se
STIŽU ME

Noktima kroz humus
ostavljam tragove
čujem cinične glasove
lavež i podrugivanje sve su bliže
oni vide me
PREKO MRTVE LIVADE

Padam, spotičem se
trčim, ne pomičem se
vrištim, ne čujem se
ubit će me hicem iz daleka
nadam se, lažem se
uhvaćen,
prvim udarcem
ostvareni
MOJI STRAHOVI

Linč gromoglasne rulje
izobličenih lica
dok trgaju mi udove
raščetvoren
tražim milosrđe
nepomičnog djeteta
NEPRONAĐENE SUOSJEĆAJNOSTI

Sa druge strane očiju
tama puna spokoja
hladna zemlja
na užeglom suncu
bez svile u nosnicama
bez plača i naricanja
neukim riječima
zaustavljen trenutak
VJEČNOG ZABORAVA

D. T.

DIJALOŠKI MONOLOG

Raspolućeni dani

( osjećaj za istinu )

mrenama smiraja

( raste prema sumraku )

obazrivo šapću

( podnošljivu dozu )

poznate sintagme

( serviramo toplu )

klateći se zrakom

( ne postoji pomišljeno )

kao sveprisutno zlo

( samo izgovoreno )

ne tražeći krivca

( premalo jakih )

napominju kaznu

( gleda u ogledalo )

Usnule kolaterale

( jer živimo u snovima )

lišene spoznaje
( nespremni na buđenja )

bivstvuju neprisutnost

( hvatanje iluzija )

hriptavo dišemo

( i dah laž je bestidna )

zatrovani zrak nevažnosti

( i duša naša besmrtna )

vrtimo se u krug

( svaki dan je kopija )

ganjamo vlastiti rep

( isčašenih potreba )

Saznanje je bol

( čemu onda znanje )

naviknuti na to

( izborom zatupljeno shvaćanje )

rastapamo slatki nektar

( lažemo svakodnevno )

u gorkom pelinu prosječnosti

( bolje zaslužujemo )

stvarajući ugodu

( druge prstom prokazujemo )

masturbiramo bez dodira

( sudimo bez porote )

naša slaboumna potreba

( bolje se osjećamo )

Dok jedna kolaterala

( bolno svjestan sebe ) 
zapisuje misli

( zavaren u pjesme )

druge se nijemo okreću u grobu

( pružaju ruke kroz sjeme )

a toliko toga željele bi reći

( proklinju potraćeno vrijeme )

by D. T.

NOSTRADAMUS

Vidio sam, prokletstvom ugašenog sunca zaleđen svijet
uhvatio sam molećivi pogled nepokretnog psa

ispustio ga iz dlana i predao sudbini

još osjećam njegove zamrznute oči 

Vidio sam, našom pohlepom spaljeno nebo
spuštalo se sve bliže i postajalo teže

poput žive ili olova stajali su oblaci

dok je u polumraku, nevažne travke, kosila smrt

Vidio sam jalovu zemlju, golu, kiselim kišama ispranu

kraterima izoranu, hladnu i izobličenu

mrtvu

ravnodušno brojio rebra hrpama istrulih tijela

i osjećao se krivim

Čuo sam stotine očajnih krikova kako dozivaju Njega

nisam siguran je li se ikome odazvao

i ja sam kriknuo u sebi

a slijepo mnoštvo pokrilo je uši

i pogledalo me sa osudom

by : Darko Turković