Utopije i spoznaje

Kao crni ženik na cvjetnome grobu
ogorčeno tuku, sitni mi sati
Težak je san, kao miris jorgovana što se uvlači u sobu
grizući me nekim sjećanjima davnim

Spavaju pjesnici, stihovima išarani snovi
kao grafitima, rimom prožeta - utopija
I njihove duše želje pune, da vidi se lijepo
u nečemu što odavna trune

Volio bih da mogu tako,
biti zanesenjak, pod svježim humkom, nije lako
Divim se ljudima koji osjećaju slap
kad dodirne ih kap

Jer previše je sivih vukova
za one sa samo crnim ili bijelim runom
a vidio sam toliko, otrovnim strijelama napetih lukova
i kraljeva sa klimavom krunom

Ja sam tek pseto, podvijena repa
i lutam tražeći nekoga da mu budem odan
i brinem sve brige ovog poganog svijeta
umjesto onih kojima je u bescijenje prodan

Jedan žal' zauvijek mi ostaje
kad u kasni sat stignu me spoznaje
da izgubio sam sve te puste godine
koje nisam protkao i živio kroz stihove