Batler sumnje
U beskrajno predvorje pjesme, ulazim
Uveden ulaštenim batlerom sumnje
U njegovim očima, davno ugaslim
Vidim sve tajne ove samotne kugle
I svaki nam je korak sinkroniziran k'o ples
Dok kročimo niz stube nizane u krug
Uvijek iznova osjetim bijes
Žudnja da napokon vratim taj dug
U podnožju predugih stuba
Siktav uzdah k'o šupalj mijeh
Otme se iz mojih stisnutih prsa
Iz njegovih grohotan smijeh
Tu prikaza otvara vrata
Okreće mi leđa, nestaje u mrak
K'o junakov povratak iz rata
Čeka me njen miris, zagušuje zrak…
SOBA SA IKONOM
Pred vratima protrnem bićem cijelim
Dok straha i sumnje kupa me vir
Ulazim, mada je to zadnje što želim
Jedini način da pronađem mir
Od vlažnih zidova, kamenih ploča
Nesigurnih koraka odbija se jeka
Snop svijetla i jedna središnja točka
Njeno uokvireno lice strpljivo čeka
Pod ikonom njenom postavljen stol
Svijećnjaci teški, igrokaz sjena
Gozba duhova, kruh i sol
Gnjevnih svatova večera nijema
Gubim konce iščašene stvarnosti
Samo ikona njena ostaje
Pogled u daljinu, maglovite banalnosti
Tu moja bol - stih postaje
LABIRINT RIJEČI
Korak po korak ulazim u sjenu
Stih po stih izvrćem nutrinu
Svaka prava riječ ustrepta me i prenu
Svaki pravi stih proriče sudbinu
Svijećama bez plama obasjavam si put
Kroz labirint riječi,beskrajno dug
Važući bez utega koliko sam lud
K'o vaga lopova - subjektivan sud
Na podovima staklenim zamke za naivce
Nekada sam i sam bio plijen za njih
Na zidovima kamenim križevi za krivce
Ne suosjećam sa njima, ja još imam stih
Okrutno svijetlo obgrli tijelo
K'o krvava plima, prirode hir
Hodnikom uskim k'o zmajevo ždrijelo
Zanosa i strave očaravajuć' pir
ISKUPLJENJE
Krikove strašne i tamnice boli
Ostavljam iza k'o ružan san
Pročišćen uzvišenim strahom, moj Olimp
Lovora vijenac pleten u dah
Rukama zaklanjam lice i oči
Da vatri me žarkih ne oprži var
Odajom tisuća baklji dok kročim
Shvaćam da rasplet odavno znam
Spiralama sjajnim od žarkoga plama
Nebu se verem, uzvišen put
Ushićen plodnošću vlastitog uma
Rugam se, sumnji, otplaćujem dug
Uzdahtalo dolazim do vrhunca strasti
Iscijeđen k'o sočni limun u čaj
Osjećam topli povratak vlasti
Pročišćen stihom, pjesnik, dodiruje raj
D.T.
U beskrajno predvorje pjesme, ulazim
Uveden ulaštenim batlerom sumnje
U njegovim očima, davno ugaslim
Vidim sve tajne ove samotne kugle
I svaki nam je korak sinkroniziran k'o ples
Dok kročimo niz stube nizane u krug
Uvijek iznova osjetim bijes
Žudnja da napokon vratim taj dug
U podnožju predugih stuba
Siktav uzdah k'o šupalj mijeh
Otme se iz mojih stisnutih prsa
Iz njegovih grohotan smijeh
Tu prikaza otvara vrata
Okreće mi leđa, nestaje u mrak
K'o junakov povratak iz rata
Čeka me njen miris, zagušuje zrak…
SOBA SA IKONOM
Pred vratima protrnem bićem cijelim
Dok straha i sumnje kupa me vir
Ulazim, mada je to zadnje što želim
Jedini način da pronađem mir
Od vlažnih zidova, kamenih ploča
Nesigurnih koraka odbija se jeka
Snop svijetla i jedna središnja točka
Njeno uokvireno lice strpljivo čeka
Pod ikonom njenom postavljen stol
Svijećnjaci teški, igrokaz sjena
Gozba duhova, kruh i sol
Gnjevnih svatova večera nijema
Gubim konce iščašene stvarnosti
Samo ikona njena ostaje
Pogled u daljinu, maglovite banalnosti
Tu moja bol - stih postaje
LABIRINT RIJEČI
Korak po korak ulazim u sjenu
Stih po stih izvrćem nutrinu
Svaka prava riječ ustrepta me i prenu
Svaki pravi stih proriče sudbinu
Svijećama bez plama obasjavam si put
Kroz labirint riječi,beskrajno dug
Važući bez utega koliko sam lud
K'o vaga lopova - subjektivan sud
Na podovima staklenim zamke za naivce
Nekada sam i sam bio plijen za njih
Na zidovima kamenim križevi za krivce
Ne suosjećam sa njima, ja još imam stih
Okrutno svijetlo obgrli tijelo
K'o krvava plima, prirode hir
Hodnikom uskim k'o zmajevo ždrijelo
Zanosa i strave očaravajuć' pir
ISKUPLJENJE
Krikove strašne i tamnice boli
Ostavljam iza k'o ružan san
Pročišćen uzvišenim strahom, moj Olimp
Lovora vijenac pleten u dah
Rukama zaklanjam lice i oči
Da vatri me žarkih ne oprži var
Odajom tisuća baklji dok kročim
Shvaćam da rasplet odavno znam
Spiralama sjajnim od žarkoga plama
Nebu se verem, uzvišen put
Ushićen plodnošću vlastitog uma
Rugam se, sumnji, otplaćujem dug
Uzdahtalo dolazim do vrhunca strasti
Iscijeđen k'o sočni limun u čaj
Osjećam topli povratak vlasti
Pročišćen stihom, pjesnik, dodiruje raj
D.T.
Nema komentara:
Objavi komentar