iz neba me sipko mine
brzo gasne žitka krepkost
u očaja me skri' dubine
Zalog srca razlomljena
uzme crna mi sirena
lijepa žena, drska cijena
u stihu mi zarobljena
Pa me vine iz dubine
da ponovo grud mi diše
pjesmom da mi kob sudbine
izbriše, kad o njoj pišem
No k'o sova, noćni stražar
nada mnom se ljesnu oči
račvast jezik, sudac hrabarneuk um je majka zloći
I skriveni u dno sjene
šapuću si tiho, kradom
pa zavisti zle, zelene
paklenim me prže žarom
Al' k'o smola, jele suza
kojom ljute rane cjeli
u inat se tečni uzdam
jantara me moć plemeni
Na papiru dušu skrijem
da je mila srca nađu
zalijevaju bol što sijem
daju nadu mom beznađu
Zato hvala anđelima
koji ćute jecaj tih
Vaša ljubav snagu ima
pa im zbog nje...oprostih
Nema komentara:
Objavi komentar