TIŠINA



Ogolila me svojom neslućenom plimom
kao ostrvljeno truplo predala na dlanu
tvojoj kosi, da mirisima prožme izblijedjele mi kosti
dok sama srž u njima ne upije te žedno

Tako se vješto izjeguljila iz ruku
pomrsila niti zagubljenog čuvstva
i zapikla britko u planuće biti
propitkujući nijemo minula iskustva

Iznjedrila me nagog na zaprepaštene oči
otkrila me slaba, krhka, posramljena
uznevjerene noći umirila je versom
i isparila tvojim glasom ubijena

D. T.