Onaj...

Onaj što vidi nijanse
u godovima
impregnacije duše
u kostima
amputirane smislenosti
srž zamamne trulosti
i pakosne naprasti

U očima sjaj
nedvojbene pronicljivosti
refleksija kritike
neukoj ljudskosti
mrlja na obrazu
kolektivne korumpiranosti

Išiban pretjeranom čulnosti
drugačiji
vanjština kao pokrivač
vulkanskoj erupciji
koju raspiruje
svaki zazvani dah

Onaj koji osjeća
delikatne različitosti
melankolije i patetike
radosti i euforije
tuge i sjete
osmijeha i poze
očaja i agonije

Onaj koji ne poznaje strah
plivajući nag
protiv struje
društvene bujičavosti
prokazan prstom
vječite izopćenosti
marginalac
osuđenik leta
na dnu usamljenog pera
on je savjest
on duša je svijeta

Darko Turković

Riječ autora

Želim zahvaliti svima koji su dio  ovog bloga na redovitim posjetama i čitanju... U nepuna dva mjeseca prešli ste 1000 pregleda... Veliko ohrabrenje za moj rad...
Hvala Vam...
Sa nadom da ću i nadalje opravdati Vaše povjerenje... <3

Darko Turković
 

Bijela golubica

Bio sam sam

kompromitiran
prisutstvima drugih

tražeći samodovoljnost
u ogledalima praznim
u očima lažnim
strastima niskim vođen
bio sam crv
u jabuci života
slatki plod
i život bez sunca
beznačajan

Bio sam prazan
žedno korito potrebe
što čeka kiše jesenje
i daje se u bescijenje
umotan u celofan
samoprijekora
čekao sam..?

Bio sam ništa
boca bez poruke
lovac na sebe
kroz nišan dvoumlja
rascijepljena duplja
gromom iščekivanja
da dođe po mene
ona jedina
pravednost

Bio sam putnik što propušta
posljednje vlakove
iz straha i nemira
da je odredište
isto kao polazište
da nema zadnje stanice
na kojoj čekaju
bijele golubice
i grančice masline

Bio sam sve
što nesmijem biti
dezerter života
hrpa mesa 

spojena bezumljem
bio sam...

I onda
ne tražeći ništa
ni od ljudi
ni od neba
u njenim očima
našao sam sve
baš sve
što mi treba

 

D. T.

Kleopatrin pad

Putena utvara
prisebna i promišljena
proračunata do decimale
zloba na licu
kao crta godina
manipulacija
pokreti gazele
ponižavaju predatora

Neukusna zavodljivost mesa
hibrira misli do opipljivosti
zrelih jesenjih plodova

Njena iskrena želja
da vlada
jedino što je ikada ćutila
u kostima

Slabost potrebe
snaga niskih strasti
zov matice
za beznačajne trutove
koje će kasnije
izdati poljupcem
i predati u slast
vojsci pokorenih podanika

Crna udovica
mirisom skupog parfema
dovodi do ekstaze
slabe i povodljive
da nahrani
svoje stanice
okusom nadmoći
i pobjede

Ona...
Centar kruga
Ona...
Djeva u stihovima
fatalna žena
u plahtama

Ona...
po prvi put
izgubljena djevojčica
dok gledam joj strah u očima
upoznala je imunost
na ono u čemu je najbolja

La femme fatale
postaje samo ljuštura
užasnuta okusom
prvog neuspjeha


D. T.