Aritmični epitaf


Ponekad samo
razbijem iluzije
predvidivosti svakodnevice
i potaknem
lucidnost neopterećenosti
tuđim bitkom

Zatvorim uši
čepovima sažaljenja
nad rijetkima
kojima je stalo
da mi zvonici
ponad tijela
ne zvone
aritmični epitaf

Uronim u dubine
paranoje
tek da se osjetim
živ
jer strah jedini
uritmljuje bilo

Udahnem
izdahnem
i čekam znak
kraj

da je bar tako lako

tu sam
još
jer tko me pita
gdje bih točno
želio biti

D. T.

Nema komentara:

Objavi komentar