DIJALOŠKI MONOLOG

Raspolućeni dani

( osjećaj za istinu )

mrenama smiraja

( raste prema sumraku )

obazrivo šapću

( podnošljivu dozu )

poznate sintagme

( serviramo toplu )

klateći se zrakom

( ne postoji pomišljeno )

kao sveprisutno zlo

( samo izgovoreno )

ne tražeći krivca

( premalo jakih )

napominju kaznu

( gleda u ogledalo )

Usnule kolaterale

( jer živimo u snovima )

lišene spoznaje
( nespremni na buđenja )

bivstvuju neprisutnost

( hvatanje iluzija )

hriptavo dišemo

( i dah laž je bestidna )

zatrovani zrak nevažnosti

( i duša naša besmrtna )

vrtimo se u krug

( svaki dan je kopija )

ganjamo vlastiti rep

( isčašenih potreba )

Saznanje je bol

( čemu onda znanje )

naviknuti na to

( izborom zatupljeno shvaćanje )

rastapamo slatki nektar

( lažemo svakodnevno )

u gorkom pelinu prosječnosti

( bolje zaslužujemo )

stvarajući ugodu

( druge prstom prokazujemo )

masturbiramo bez dodira

( sudimo bez porote )

naša slaboumna potreba

( bolje se osjećamo )

Dok jedna kolaterala

( bolno svjestan sebe ) 
zapisuje misli

( zavaren u pjesme )

druge se nijemo okreću u grobu

( pružaju ruke kroz sjeme )

a toliko toga željele bi reći

( proklinju potraćeno vrijeme )

by D. T.