POTJERA ZABORAVA

Sputan neukim riječima
kao okovima odbjeglog roba
nađenima uz stazu
nanjušen divljim psima potjere
bojim se
STIŽU ME

Noktima kroz humus
ostavljam tragove
čujem cinične glasove
lavež i podrugivanje sve su bliže
oni vide me
PREKO MRTVE LIVADE

Padam, spotičem se
trčim, ne pomičem se
vrištim, ne čujem se
ubit će me hicem iz daleka
nadam se, lažem se
uhvaćen,
prvim udarcem
ostvareni
MOJI STRAHOVI

Linč gromoglasne rulje
izobličenih lica
dok trgaju mi udove
raščetvoren
tražim milosrđe
nepomičnog djeteta
NEPRONAĐENE SUOSJEĆAJNOSTI

Sa druge strane očiju
tama puna spokoja
hladna zemlja
na užeglom suncu
bez svile u nosnicama
bez plača i naricanja
neukim riječima

zaustavljen trenutak
VJEČNOG ZABORAVA


D. T.


3 komentara:

  1. Pokušavamo ostaviti trag u ovom životu i bojimo se zaborava. Uvijek u strahu da nismo dovoljno učinili prije nego nas obuzme tama vječnog spokoja. Odlično pjesniče, slobodno se tako nazovi !

    OdgovoriIzbriši
  2. Ova pjesma vrišti osjećaje!Napetost,žustrina...Sve je nekako prate u stopu,do samog kraja,gdje dolazi smiraj u kom možemo osjetiti miris vlažne zemlje.Odlična pjesma!

    OdgovoriIzbriši