LJUBAV U POLUSNU

Praznina u meni, dozrela

poput jesenjeg lišća, opada

Truleći, plodi tlo

iz kojeg niče stih

A ti pitaš me:

"Zašto si tih?"

U meni bijes eruptira

poput čaše otrova

stanice mi razara

duša mi implodira

Ti kažeš :
"Žedna sam tvojih dodira."

Iz mraka razbijenih nadanja

izranja čudovište kajanja

kida me krvavim raljama
vrištim u nijemim sanjama

Ti pitaš me:

"Gdje su ti misli odlutale?"

Sve odgovore dajem ti u pjesmi

sve more

koje daju nesni

zakopam tu

u jalovu tlu

nadu posljednju

Tada kažeš:

"Volim te!"

Tako nježno,
ne postoji nježnije

A praznina i zvijer

karma i bijes

Nestanu

Tek tada shvatim

Ja živim ljubav
u ovom polusnu

D. T.