Sebican..?

Sebičan sam,
pa te pominjem u molitvama,
poput mantre
što se uvlači među moje riječi,
moje zavjete,
moje pogodbe sa Svevišnjim.
Sebičan sam,
jer tražim te za sebe.
Kao da si stvar,
sitnica,
bezumna tvar.
Kao da nisi
nesputana prirode sila
kao oluja,
kao plima,
kao munja
što raspara nebo
bezbrojem pucketavih iskrica.
Sebičan sam, kažeš,
ali nisam ti ni do koljena.
Jer samo ti živiš u zabludi
da iskrena ljubav
sputava nebeske letače.
I zato molim nebo za tebe
da nikada ne shvatiš istinu
jer ništa od te spoznaje
ne može boljeti jače.
Od spoznaje da si sama
na jastuku za dvoje
jer onaj što se budi kraj tebe
ne raspiruje tvoje snove,
maštu,
strast,
potrebu da pripadaš cijela.
Na kraju krajeva
možda ipak nisam toliko sebičan...
Jer u molitvama uvijek,
tvoje je ime
ispred mojega...
Gorda na tvom imenu, slova
prezimena moga…