Labud

Zaplavi mi nebo
Bojom, oka njenog
Kao remek djelo
Slikara drevnog
Što slikaše smjelo
Sjaj, safira griješnog
I ljubavi suho vrelo
Srca neutješnog.

Zažuti mi Sunce
Prhom, kose njene
Zapletene rupcem
Meke, poput pjene
Al nemam ni unce, zlata,
Samo stijene
Da iskujem prsten
Zalog, vječne vjere

Zato pognem glavu
Kraj mene kad bljesne
Stijene su mi zalud
I za lud mi pjesme
Jer ona je labud
Kojeg, dirnut nesm'je
Usamljeni slavuj
Iznad suhe česme

D.T.